U okviru privremenog rada razlikuje se ustupanje radnika preko agencije za privremeno zapošljavanje od rada na temelju ugovora o poslovnoj suradnji.

Sukladno odredbama  čl. 44. – 52. Zakona o radu (NN  93/14 na snazi od 07.08.2014.; u daljnjem tekstu: ZOR) agencija za privremeno zapošljavanje (u daljnjem tekstu : agencija) je poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu (u daljnjem tekstu: korisnik) za privremeno obavljanje poslova.

Korisnik ne smije koristiti rad istog ustupljenog radnika za obavljanje istih poslova za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno kolektivnim ugovorom. Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine. Agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima pod uvjetom da je registrirana prema posebnom propisu i upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za rad.

Međutim, od takve vrste ustupanja radnika valja razlikovati ugovor o poslovnoj suradnji kao vrstu neimenovanog obvezno-pravnog ugovora kojim se mogu urediti različiti odnosi ugovornih stranaka u okviru određene gospodarske suradnje.

U slučaju kada dva ili više poslodavaca sklope međusobno ugovor o poslovnoj suradnji, a na temelju kojeg za radnike jednog od njih proizlazi obveza da svoje ugovorene poslove obavljaju u poslovnim prostorijama ili na sredstvima rada drugog poslodavca  ne radi se o radu za drugog poslodavca, već radnik obavlja poslove koje mu je naložio njegov poslodavac, a koje je ovaj ugovorom o poslovnoj suradnji preuzeo.

Kod svakog ugovora o poslovnoj suradnji  treba ocijeniti njegovu svrhu i cilj, odnosno opravdanost potrebe poslodavca za takvim ugovaranjem obavljanja poslova na način da se neopravdano ne sputava  poduzetnička sloboda ugovaranja odnosa kada isti nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske  odnosno prisilnim propisima. U ugovorima o poslovnoj suradnji ne smatra se ispravnim koristiti riječ  „najam„ radnika, jer iz propisa obveznog prava proizlazi da se u najam može dati stvar, a ne osoba odnosno radnik.

Za razliku od ustupanja radnika preko agencije za privremeno zapošljavanje u kojem postoji vremensko ograničenje ustupanja radnika korisniku u neprekidnom razdoblju od  tri godine (čl.48 ZOR-a) , u slučaju rada temeljem ugovora o poslovnoj suradnji radnici obavljaju ugovorene poslove onoliko vremena na koliko je ugovor sklopljen.

Rozita Kuzma, struč.spec.admin.publ.